Tired of Life: Suicides in the Province of Istria during Italian Administration between the Two World Wars

U članku se kroz tiskana vrela te arhivsku (Državni arhiv u Pazinu) i novinsku građu (Hrvatski list, L’Azione, Pučki prijatelj, Istarska riječ) predstavljaju i raščlanjuju statistike samoubojstava na području Istarske provincije između 1924., kada započinje službeno evidentiranje, i 1940. godine. Podaci su komparirani s prosjekom Kraljevine Italije te susjednom tršćanskom i riječkom provincijom, koje su zajedno s Istrom (i Goricom) činile regiju Julijsku krajinu (Venezia Giulia), a koja je bilježila najviše stope suicida na državnoj razini za čitavoga međuratnog razdoblja. Brojni novinski članci, posebice list L’Azione, koji je opširno i često pisao i izvještavao o pojedinim slučajevima suicida, te izvještaji kvesture omogućili su donošenje okvirnih zaključaka, unutar područja povijesne znanosti, o najzastupljenijim dobnim, spolnim i socijalnim skupinama Istrana koji su si uskratili život kao i o njihovim motivima te sredstvima kojima su ga počinili. Od kraja 20-ih godina dolazi do promjene u medijskom fašističkom diskursu te pojam suicida postaje predmetom cenzure kao nepoželjan element u izravnoj opreci s Duceovom vizijom demografske politike i veličine talijanske nacije i talijanskog duha.The paper presents and analyses – on the basis of printed sources, archival material (State Archives in Pazin) and newspapers (Hrvatski list, L’Azione, Pučki prijatelj, Istarska riječ) – statistical data concerning suicide cases in the Province of Istria registered in the period between 1924 (beginning of official record keeping) and 1940. The data have been compared with the average in the Kingdom of Italy, and the neighbouring provinces of Trieste and Rijeka; which – together with Istria (and Gorizia) – formed the Venezia Giulia region, where the highest suicide rates – at state level – were recorded for the entire interwar period. Many articles, in particular the ones published in the newspaper L’Azione, which frequently and in detail informed about individual suicide cases, as well as police reports, have facilitated judgement forming in the domain of historical sciences regarding the most-represented age, sex and social groups of the Istrians who ended their own lives, as well as concerning their motives and the means used. Towards the end of the 1920s, the fascist discourse present in the media changed, so that the term suicide became a subject of censure as an unwanted element directly opposed to Duce’s vision of demography-related policy and the greatness of Italian nation and Italian spirit